Miris Slobode

Percepcija iz ugla zatvorenika
Foto: Pinterest

Ultimativna determinisanost, život bez razmišljanja ili razmišljanja drugih umjesto vas. Ljudi nam još od rođenja nameću svoje ideologije, toliko da se naviknemo na njih i prihvatamo ih bez razmišljanja, kuju nas u nevidljive lance, koji toliko stežu da se na kraju naviknete na bol i ne primjećujete ga više, toliko da bol postaje dio vas, postaje prijatan i ne dopušta vam da vidite koliki ste zarobljenik svog uma.

Uče vas kako da razmišljate, oblikuju vaš um, uče vas kako da volite, uče vas da budete dio njihovog sistema, kako da očistite vazduh a da ne vidite zapravo koliko ste zatrovali svoj um i svoju dušu. Ali vama je lijepo, jer srećni ste, jer srećan je onaj koji ne vidi koliko je zarobljen. Da li biste imali dovoljno hrabrosti da sa sebe skinete okove kada biste uvidjeli koliko vas stežu? Da li biste menjali glavnu ulogu u kavezu za jednostavnu ulogu u životu u kojem ste slobodni, u životu u kom vam ne trebaju drugi sa svojim prokletim ideologijama i razmišljanjima, Život u kom ste dovoljni sami sebi?

Ili ćete ipak ostati zatrovani pohlepom, sa umom zatrovanim mržnjom, sanjajući o novcu kojim ćete zadovoljiti svoj primitivni um, a zapravo ćete ostati toliko prazni iznutra, toliko da nećete ni primijetiti koliko ste ljudi uništili da bi došli do njega. Razmislite, i izdignite se iznad oblaka, iznad svoje mržnje, iznad te vječne pohlepe, jer data su vam krila, pitanje je da li ćete poletjeti?

”Ptice rođene u kavezu misle da je letenje bolest”

Alejandro Jodorowsky

 

Pozdrav
TBU NEWS

Kategorije
Čovjek i Društvo
Bez Komentara

Objavi odgovor

*

*

POVEZANI TEKSTOVI