Prije svakog novog početka ide neminovan pad.
Dobro ili zlo, ispravno ili pogrešno, tama ili svjetlost je samo isključivo stvar izbora i slobodne volje. Isključivo stvar izbora a ne kako ponekad svi želimo da vjerujemo: momenta, nužde, potrebe ili koristi.
Svi prolaze kroz svoja iskušenja i lekcije. Suočavamo se sa svojim demonima i strahovima, ali izbor i ishod je na kraju neminovan kao i odgovornost za isti.
Istina je univerzalna i nepromjenjljiva, ali kako biti siguran šta je istina a šta ne kada je ista zamagljena našim rasuđivanjem, principima, subjektivnošću, iskustvom (iz kojeg prethodno možda ništa naučili nismo), okruženjem i sopstvenim osjećajem šta je ispravno a šta ne. Ukratko, istina zamagljena emocijom straha i preživljavanja. Da li onda istina postaje nešto drugo? Da li onda svako ima svoju istinu koja odgovara trenutku emocionalnog stanja u kojem se nalazimo?
Istina koja odgovara trenutku, stepenu osjećaja naše sigurnosti, nužde i koristi zarad preživljavanja.
Istina koja odgovara stepenu straha koji posjedujemo.
Istina je istina samo onoliko koliko nam prija i koliko nam je ugodna za “uho”.
Ako stvari stoje ovako šta onda ostaje od istine? Šta istina postaje? Zar ne?
Da li istina postaje laž i sredstvo opravdanja? Lažemo sebe i druge govoreći da svako ima svoju istinu. Volimo da kažemo kako istina nije dobra za nas već da je bolje reći i prihvatiti laž od koje navodno samo možemo imati “koristi”. Makar jednom u životu ste čuli sami sebe ili nekog drugog kako kaže da svako ima svoju istinu. Da li je to istina ili samo izgovor za laž u kojoj se osjećamo ugodno i sigurno? Ugodnost i osjećaj sigurnosti su iluzija samo to i ništa vise. Iluzija laže nas i druge oko nas, govori nam kako je nešto onako kako u stvari nije.
Ništa nije vječno. Iluzija se može rasprsnuti u djeliću sekunde, a onda ono što ostane je istina. Istina od koje peku oči! Sjetite se priče o guljenju luka i šta se dešava kada dođete do njegove srži. Plačete zar ne?!
U potrazi za istinom najveća greška koju čovjek može napraviti jeste ne započeti potragu i ne završiti je.
Velika moć traži veliku odgovornost, ali i stvara veliku iluziju i zamagljuje rasuđivanje. Pogled sa vrha Vavilonske kule ne vidi realnost onakvu kakva stvarno jeste ili kako je vidi pogled iz njenog podnožija.
Da li stvarno pomažemo kada činimo nekome dobro ili se samo mi osjećamo dobro i ugodno, jer volimo da kažemo i vjerujemo da smo stvarno dobri, da pomažemo itd… Da li stvarno pomažemo radi drugih ili pomažemo radi sebe?
Prihvatite odgovornost i istinu onakva kakva jeste jer u suprotnom moć nad svojim životima prepuštate drugome. Reći ja nisam kriv ti si kriv, ja nisam odgovoran ti si, znači prepuštanje moći drugome u ruke da neko ili nešto može da upravlja sa Vama.
Ljubav i osjećaj krivice, tj. griža savjest je nešto sto nas u osnovi čini ljudskim bićima. Prigrlite to. Nema ništa loše u tome da se ponekad osjećamo loše. Tako ućimo, tako rastemo i evoluiramo. Nećemo spoznati svjetlost bez tame. Ne možemo vidjeti kako je na vrhu i cijeniti šta se tamo nalazi, ako prvo ne prođemo najdublji ambis i ne osjetimo sve aspekte njegove tame i hladnoće. Kako znati šta je ljubav ako je nikad nismo osjetili i pustili da teče?! Kako spoznati ljubav ako nismo spoznali šta je mržnja?!
Ljubav kao primarna emocija može biti: ljubav prema partneru, ljubav prema supružniku, prema djetetu, prema članu familije, prema prijatelju, kućnom ljubimcu, prema kafi, muzici, filmu, mjestu itd. Kako god, Ljubav je ljubav i to je nešto za čime nam duša vapi od trenutka rođenja do trenutka smrti.
Jer na kraju ono što je bitno je koliko ste voljeli i koliko ste bili voljeni!
Oluja svih vremena koja nam predstoji je neminovna i nije pitanje da li će se desiti već kada će se dogoditi i pitanje je kako ćemo je dočekati? Iznenađeno, zaprepašceno i u strahu ili otvoreno sa spoznajom da posle svakog pada dolazi novi početak.
Istina znanje i svjetlost se ne nalaze u zvijezdama, misterijama, zavjerama, negdje daleko, negdje nedostižno, u piramidama, u spisima, tajnim društvima, u simbolima i grobovima…
Istina znanje i svjetlost kao i neznanje, laž i tama se nalaze unutar nas i tu treba da je potražimo, preispitamo, napravimo izbor i prihvatimo odgovornost.
Nastavite da se borite za istinu, za slobodu i za ljubav. Nastavite da se borite za Vas i za ljude oko Vas. Bitno je da svi učestvujemo. I mali doprinos je veliki. Samo jedna riječ može da znači sve. Samo jedno djelo koliko god malo ono bilo može biti dovoljno ali pazite da u toku te borbe ne postanete ono protiv čega se borite!
Napisao Osnivač TBU NEWS-a Željko Mihajlović
TBU NEWS INFO
