Ako imamo društvo koje čini određena grupa ljudi sastavljena od pojedinaca, da li pojedinac oblikuje to društvo, ili društvo nenametljivo mijenja tog pojedinca?
Da li je moguće učestvovati u promjeni određenog društva, a biti izolovan od opasnosti vlastite promjene? Ako dopustimo da nas srce vodi, onda ćemo uključiti osjećanja kao i emocije, a samim tim postati izloženi zarazi vlastite promjene. Postaćemo ranjivi, osjetljivi na kritiku, razmišljati o posljedicama svake odluke na svakog pojedinca u društvu, i na taj način potpuno baciti ideju promjene u drugi plan.
A ukoliko ipak dopustimo razumu da nas vodi onda nećemo promjeniti to društvo na bolje. Zašto ? Zato što nećemo čuti glas zdravih pojedinaca u tom društvu koji treba da budu nosioci ideje promjene. Nećemo čuti nekoga istog sebi, nekoga ko je čekao iskru koja će i u njemu zapaliti duh slobode.
Da li balansom izmedju ove dvije vodilje postizemo nesto? Postizemo, jedino u slucaju idealnog balansa, a savrsenstvo u bilo kom obliku je tesko postici. Morali bi voditi racuna kolika je tezina na obje strane vage, kolike tegove stavljamo na jednu a kolike na drugu stranu. U tom racunanju bi u jednom trenutku primjetili da vise mi ne odredjujemo tezinu tegova, vec drustvo.
„Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“
Mahatma Gandi
Čovjek da bi mijenjao društvo, mora sebe izmaknuti od domašaja njegovog uticaja. Što ne znaci da treba da bude otuđen ili izolovan od trenutnih događanja. Treba uvijek biti prisutan uvijek tu, koliko god da je to moguće u vremenu u kojem se nalazimo. Neko ko se ljudima neće učiniti previše veliki ili značajniji od njih, jer u suprotnom njihov ego neće prihvatiti sjeme promjena koliko god ono bilo ispravno. Imajte na umu, ljudska priroda je varljiva i puna ekstrema a jedan od njih je i strah od promjena strah od nečeg drugačijeg. Prenesite svoju ideju drugima na dalju obradu. Ideja koja probudi razmišljanje kritiku ili stav je uvijek dobro došla. Kritički osvrt na svijet oko vas je imperativ jednog zdravog i naprednog društva.
Čovjek da bi mijenjao društvo mora biti spreman da bude najmanji ali ništa manje značajan član tog društva. Ne smijemo dozvoliti da postanemo “nešto više”, ne smijemo dozvoliti da nas ponese mentalitet krda. Ono što pogađa tebe ako se ne zaustavi na kraju će pogoditi i mene.
Čovjek je sposoban da sanja najljepše “snove” ali isto tako i najgore “košmare”. Ja ne želim da predvodim nikoga, ali želim da koračamo zajedno. Samo zajedno možemo pokrenuti taj nezaustavljivi talas promjena u nama i oko nas.
Pitanje je, šta želis ti?!
Autor: S. J.
TBU NEWS
