Kako okarakterisati crnogorsku opoziciju? Prije nego sto pokušam da odgovorim na ovo pitanje napravio bih podjelu nase opozicije na: ,,građansku“ i ,,negrađansku“ opoziciju koja to i ne želi biti. Pitanje koje prirodno slijedi jeste i pitanje o porijeklu prava obje ove strane da se ovako raspoređuju, posebice o tome ko bolje služi interesu glasača.
Cilj kojem su posvećeni, kako oba ova bloka sami kažu, nije ostvaren skoro 30 godina, takođe uviđajući da nikada od tog cilja nisu bili dalje ( možda zbog toga što kradu jedni drugima glasove i razbijaju se kada god se za to ukaže prilika).
Dakle, u stvari opozicija jeste skup dva ili više zaraćenih partija kojima je jedini očiti zajednički cilj smjena vlasti i uspostavljanje novog sistema koji ce služiti svim građanima. Do sada ne čusmo druge sličnosti, iako ih ima podosta. Kako, ipak, postići taj „ jedini“ ujedinjujući cilj u datoj situaciji?
Ne možemo reći da opozicija nije imala izbornih pobjeda u poslednjih 30 godina. Nema ih mnogo, ali su postojale, čak i početkom 2000-ih kada su bili nadomak pobjeda na državnom nivou. Ipak, kao i uvijek, desi se neka magija, tako da sijeda mudra vlast uvijek ima na političkoj sceni nekoga ko im je u trenucima krize spreman uključiti vaskrsavajuću infuziju i produžiti život za još, barem, 4 godine.
Svjedoci smo nikada većeg rasula opozicije, a moramo se sjetiti da prije 2-3 godine nije bilo baš tako. Prošle su već 3 godine od početka talasa mladih političara, protesta i neke “pozitivne energije” među ljudima koja je mirisala na “nešto dobro”. Bila je osvežavajuća, kao dolazak “proljeća”. Ta pozitivna energija je trebala da se projavi na parlamentarnim izborima 2016. godine u oktobru…. i desilo se šta se desilo.
Svako zdravorazuman bi se zapitao zašto je proljeće zakasnilo da se pojavi, ako je uopšte i trebalo da dođe. Od tada imamo svakodnevne svađe i prepucavanja kojima nema kraja i koje ne vode ničemu sem što pojedinima iz opozicije taj „status quo“ puni džepove ( barem neko bolje živi). Sve to liči na scenu iz filma „ Ničija zemlja“ gdje puška određuje odgovor na pitanje: „ Ko je počeo rat ?“.
Imamo najmanju izlaznost u posljednji nekoliko izbornih ciklusa. Da li je ono proljeće promjena samo odocnilo ili se i zauvijek izgubilo, na putu do Crne Gore, ostaje da vidimo. Jedina pametna stvar bi bila da opozicija to buđenje narodnog duha sljedeći put iskoristi na najbolji način, jer to od njih očekuju njihovo višegeneracijsko biračko tijelo. Na taj način ostaće samo nespretni. Ponovivši ovu grešku pokazaće i to da su ili glupi ili neiskreni.
Vremena je sve manje, a magla se ne da disati.
Luka Mandić
Nešto Konkretno
Izvor i Preuzeto uz saglasnost Portala Nešto Konkretno, Tekst koji nužno ne mora da predstavlja stav ili mišljenje uredništva TBU NEWS-a.
