Živimo na obodu Mliječnog puta, spiralne galaksije prosječnog prečnika 100,000 svjetlosnih godina, koju čine milijarde zvijezda, crnih rupa, tamna materija, neutronske zvijezde, planete i super masivna crna rupa u galaktičkoj sredini. Posmatrano iz daleka, naša galaksija ostavlja utisak kao da posjeduje veliku gustinu, ali se u realnosti u stvari sastoji uglavnom od praznog prostora. Korišćenjem sadašnje tehnologije, putovanje čovjeka do najbliže zvijezde trajalo bi veoma dugo. Dakle, naša galaksija je prilično velika.

Pogledajte mapu Galaksije “Mliječni Put” i našu lokaciju u njoj: 
(slika je velike rezolucije i klikom na istu biće te u mogućnosti da vidite više detalja)

Mliječni put, međutim, nije usamljena galaksija. Zajedno sa galaksijom Andromeda i više od 50 patuljastih galaksija, čini tzv. lokalnu grupu – regionalni prostor od približno 10 miliona svjetlosnih godina u prečniku. Ovo je samo jedna od stotina lokalnih grupa galaksija u okviru Laniakea zvjezdanog klastera, koji je sam po sebi samo jedan od nekoliko miliona zvjezdanih klastera koji čine vidljivi dio univerzuma.

Foto: Youtube

Zamislimo na trenutak blistavu budućnost: čovječanstvo postaje civilizacija trećeg tipa (od mogućih pet – Kardašijeva skala) i razvija tehnologije međuzvjezdanih putovanja zasnovane na sadašnjem poimanju fizičkih zakona. (Akcenat stavljamo na sadašnjem jer kako zaključi Ajnštajn “Sve je Relativno”.) Koliko daleko bi mogli da dosegnemo? Pa, vjerovatno do granica lokalne galaktičke grupe. To je najveća struktura kojoj možemo da pripadamo. Iako ona definitivno ima ogromne dimenzije, čini svega 0,00000000001% vidljivog univerzuma. U ovom slučaju bili bi “ograničeni” na 100 milijarditi dio vidljivog univerzuma.

Zašto u stvari postoji ovakvo “ograničenje”?

Zapravo, razlog za to leži u samoj prirodi praznog prostora. Prazan prostor, suprotno nazivu, uopšte nije prazan – sastoji se od kvantnih fluktuacija, koje predstavljaju jednu vrstu energije. Posmatrano na mikro nivou, imamo konstantnu akciju u vidu razmjene energije. Čestice materije i antimaterije se pojavljuju i međusobno poništavaju iznova i iznova. Ovaj kvantni vakuum može se zamisliti kao prostor sa regionima manje i veće gustine. Vratimo se unazad 13,8 milijardi godina unazad, kada se cijeli univerzum sastojao od ničega. Odmah nakon (teorije) Velikog praska, u događaju koji se naziva kosmička inflacija, vidljivi dio univerzuma se u djeliću sekunde proširio na dimenzije reda 1018 miliona kilometara. Trenutno širenje univerzuma do ovih dimenzija za posljedicu je imalo širenje svih kvantnih fluktuacija, tako da su međuatomska  rasojanja postala galaktička, sa regionima manje i veće gustine. Nakon inflacije, djelovanje gravitacije je uticalo na postepeno privlačenje čestica u prvobitni položaj, tako da su u regionima veće gustine postepeno kreirane grupe galaksija, kao što je Mliječni put.

Šta je zapravo otežavajući izazov u putovanju iz naše lokalne grupe u prvu susjednu? Stvari komplikuje postojanje tamne materije. Prije približno 6 milijardi godina, tamna materija je preovladala. To je praktično nevidljiva sila koja uzrokuje i ubrzava širenje univerzuma. Ne znamo šta je razlog za to, niti šta je zapravo tamna materija, ali jasno uočavamo njene efekte. U ranim fazama prvobitnog univerzuma, postojali su veliki regioni u okviru kojih je započeto kreiranje zvjezdanih klastera, sa stotinama galaksija. Međutim, ni jedna od struktura izvan lokalne grupe nema gravitacioni uticaj na nas. To znači da, što se univerzum više širi, stvara se veća udaljenost između nas i drugih gravitacionih regiona. Tokom vremena, tamna materija će potisnuiti ostatak univerzuma dalje od nas. Prva susjedna grupa galaksija već je udaljena milionima svjetlosnih godina. Bilo bi moguće da napustimo lokalnu grupu i da putujemo kroz međugalaktički prostor, ali kao civilizacija tipa 3 zasnovane na sadašnjem poimanju fizičkih zakona nikada ne bi nigdje stigli. U isto vrijeme, doći će do postepenog zbližavanja i na kraju do sudara naše i Andromeda galaksije, za nekoliko milijardi godina, medjutim to je jedna sasvim druga priča.

Pogledajte koliko daleko ljudska civilizacija može napredovati:
(tekst je na engleskom jeziku)
HOW FAR CAN HUMANITY REALLY ADVANCE?

Ipak, lokalna grupa sa milijardama zvijezda koje obuhvata trenutno, svakako je dovoljno velika za čovječanstvo, za buduća istraživanja i širinje ljudske vrste. Na kraju krajeva, ljudi još uvijek nisu pronašli način kako da napuste Sunčev sistem, tako da su pred nama još godine i godina istraživanja naše galaksije.U narednih 100 godina čovječanstvo će postati istinska planetarna civilizacija. Čovjek ima nevjerovatnu sposobnost opstanka i savršen trenutak u vremenu koji mu omogućava da vidi i najudaljeniju budućnost.

Samo zamislite šta bi čovječanstvo moglo da ostvari i koliko bi moglo da napreduje ako bi naprimjer NASA (Američka Svemirska Agencija) imala godišnji vojni budzet Sjedinjenih Američkih Država koji iznosi preko 600 milijardi dolara?
(video je na engleskom jeziku)

Budućnost ljudske civilizacije leži u zvijezdama a budimo vise nego sigurni da u ovom beskraju koji leži ispred i oko nas mi nismo jedini. Niko nije sam.

Autori: M. M.

TBU NEWS